Krik

Međunarodnim danom nazovu dane za borbe protiv nasilja
protiv suza
protiv masnica
protiv grubosti
pa onda obilježavaju te dane
priopćenjima
sastancima s keksićima za namočiti u kavu iz aparata s hodnika

i množenjem afirmacija.

Istodobno su žene sklonjene u sigurne kuće
u tvrde kuće bez proreza na plotovima
u kuće bez omekšanih postelja i s masnim jastucima
s kojih ispadaju srebrne vlasi žene koja je tu jučer plakala bez glasa
u kuće koje su male krletke.

Međunarodnim danom nazovu dane za borbe
za bivanja i disanja.

Valjda jer su žene međunarodne
pa su maslinaste
i smećkaste
i bljedolike
i žute od isušenog zraka
na mjestima gdje su ih lupali
razbijali
izrezali kožu do krvi.

A krv je uvijek crvene boje.
Bez obzira na međunarodnost
i bez obzira na hladnoću
tvrdoću
urlik ili pomirenje.

Međunarodnim nazovu dane za borbe protiv nasilja
nad ženama
i štampaju ih na međunarodnim kalendarima
da se ti dani zaokruže
pa da se mogu obilježiti
priopćenjima
i apelima koji zovu na završetak.

Završetak tim ženama najčešće bude bez priopćenja,
tih, nevidljiv i nezamijećen
i međunarodno nezapamćen,
obično u nekoj rupi bez križa i sprovoda.

Te žene svedene na plašljive životinje trebaju hrabar zagrljaj
zaklon
i da njihovi životi dobiju značaj.
Ne pomaže im međunarodno zaokružen dan na kalendaru.

Iako – lijepo je sjetiti se da postoje i one,
slabe i svedene na nulu,
ali za njih bi bilo vrijedno da je sutra novi međunarodni dan protiv nasilja nad ženama.
Onda bi njihov vapaj možda dobio šansu da se čuje
na međunarodnoj sceni

svaki dan ispočetka.