Točka u vremenu

Vrijeme se vremenu otrgnulo
onda kad sam bila nasilna
prema snovima
i prema maštama
i prema htijenjima.

Onda kad sam glavu okretala postrance
hvatajući posljednje oblike ljetnoga dana
okrećući se južno od sebe
prema moru
prema prostranstvu
koje sam znala nacrtati
i zgužvati u kvrgavu hrapavu kuglicu,
prema točki daleko od sebe,
točki na karti gdje se granice brišu
jer sam rasplesana Ciganka
koja se nikoga ne boji
koja u kosi ima miris žita,
a u srcu nestanak
otrgnut vremenu.