U koži krokodila

U koži krokodila roman je o dvije djevojke koje dijeli cijelo stoljeće, ali ih povezuje isti pritisak pod kožom – onaj osjećaj kad nešto u tebi raste, širi se i samo što ne pukne. Osjećaj da si kriva osoba ispod krive kože.

Polazeći od teksta klasične hrvatske književnosti, Šimunovićeve Duge, autorica oblikuje priču pokušavši spoznati zašto je junakinja priče, Srna, željela protrčati ispod duge i zašto je, zapravo, željela postati dječak. Srni, jednoj od dvije glavne junakinje, suprotstavlja Klaru, djevojku sadašnjice čija su nastojanja u osnovi slična, ali zbog velikog povijesnog ponora među njima, i sasvim različita. Jedna odrasta u kamenoj zatvorenosti Dalmatinske zagore, a druga u ritmu suvremenog Zagreba – no obje osjećaju isto: da žive u tijelu koje ih ne odražava.

Autorica vrlo emotivno i na trenutke bolno, ali i oštro i jasno, propituje kako se ove junakinje osjećaju ispod svoje kože te zašto ih steže kao opora koža krokodila. U svom romanu spaja te crta i briše granice između prošlosti i sadašnjosti, Srne i Klare, želje i mogućnosti, šutnje i glasa.

U koži krokodila je 2024. bio jedan od 13 polufinalista nagrade V.B.Z.-a za najbolji neobjavljeni roman, ovo izdanje financirano je dodijeljenim sredstvima Grada Zagreba za poticaj književnom stvaralaštvu, a recenziju o rukopisu napisala je književna kritičarka Jagna Pogačnik.

Roman U koži krokodila psihološki je snažan i emotivno bogat i svojim istančanim jezičnim ritmom progovara o boli, otuđenju i hrabrosti samospoznaje. Ovo je priča o životu u koži koja steže iznutra, o nadi da postoji život izvan boli, i o glasovima koji tek traže jezik da postanu – oni sami.