Do kada će se o situaciji u školama samo pretpostavljati?

Zagreb, 24. prosinca 2024.

U stvarnosti, u osnovnoj školi, na terenu, to izgleda ovako: počinje jutarnja smjena, deset je do osam, škola je otključana, učenici ulaze i kreću prema mjestima u školi gdje se preobuvaju, na ulazu stoje učitelji, dežurni, dva, na porti spremačica. Roditelji dopraćuju svoju djecu i najradije bi se ugurali u predvorje, a kad ne uspiju, često se ljute na “glupe mjere sigurnosti”. Kad zazvoni osam, spremačica zaključava ulazna vrata škole.

Pet minuta prije sljedećeg jutarnjeg sata, ponovno ih otključava. Razgovara s djecom dok ulaze u svoju školu, poznaje ih imenom. Svako. Opet zaključava vrata. 

Roditelji dolaze na individualne informacije. Koje se događaju na za to predviđenim mjestima u ulaznom prostoru škole. Zvone i čekaju da im netko otključa. Da, moraju reći namjeru svog dolaska. 

Zašto?

E, pa zbog sigurnosti. 

Jer nitko nikada nije dovoljno zaštitio učitelje od čestih verbalnih napada, nerazumijevanja postupaka učitelja, “učenja” tih istih učitelja što trebaju i kako trebaju… Nitko ih nikada nije zaštitio od fizičkih napada i verbalnih prijetnji. Pa onda, neki ravnatelji, pribjegavaju mjerama u okvirima svojih ovlasti. (Odgovornost je jako škakljiva stvar.)

Znate li koliko takvih napadačkih situacija ima u jednoj školskoj godini? Tih rubnih? Barem jedna tjedno. A malo sam rekla. 

Rijetko tko mirno prihvaća mjere sigurnosti. Bune se, to je u ljudskoj prirodi. Dežurni učitelji jer “zar nije dovoljan jedan dežurni”, spremačice, domari, jer im to nije posao, roditelji, jer “nije škola zatvor”… Samo se djeca ne bune. Jer intuitivno sigurno znaju da svi sve radimo zbog njih, zbog njihove sigurnosti. 

Škole su se uvijek trebale zaključavati pa kad i nisu, uvijek za to postoji razlog. Možda je veliki odmor, možda je neko vijeće pa ulazi veća količina ljudi, možda je neka slučajnost… Poanta je – ne radi se o zaključavanju škole!!!

Radi se o prevenciji, radi se o cijelom nizu sustava koji su zakazali!!!!

Nažalost, ubojica je imao namjeru, da je došao pred zaključana vrata škole, možda bi produžio do obližnjeg Doma zdravlja ili kafića i stigao do otključanih vrata. Uzalud nam sad suze i zgražavanja. Bol ostaje.

Poanta nije u raspravama kakve će se sad mjere donijeti, ministre i kliko!!!

Poanta je da počnete slušati što teren treba i kako bi teren to riješio. Jer teren zna. 

Učitelji vam nisu oni koji trebaju čuvati vrata. Učitelji su oni kojima treba vratiti dostojanstvo i prostor za rad. U okvirima njihove struke. 

Ravnatelji vam nisu oni koji trebaju čuvati vrata. Ravnatelje treba saslušati jer će vam reći što je provedivo, a što nije. I dalje ne želite čuti da nema stručnog kadra koji će se baviti djecom, a kamoli onoga koji će čuvati ulaze. Toliko su vam djeca važna????

Zaposlit ćete zaštitare. U redu. To je dobar način kamuflaže truleži. Vjerujem da to djeci neće stvarati nikakvu psihozu ili malu traumu, a vjerujem i da, ako i hoće, ima u školi stručnog kadra koji će s djecom o tome razgovarati… 

Minsitre i kliko, vlado, nemate rješenja!!! U tome je problem. Ne vidite probleme društva, ne vidite kako vam se sustavi urušavaju, ne vidite uzročno-posljedične veze, žmirite na sve i bez obraza stajete pred kamere. To je naša istina. Nažalost, nije u tome tko je na ulazu, tko što treba raditi niti tko je kriv. 

No, ne brinite se previše, u školama će se i dalje ispunjavati administrativne forme, djelatnicima će se i dalje tovariti nezakonska zaduženja, jer ćete vi to omogućiti Odlukom i Pravilnikom, a prevencija, sustavi i cijeli nizovi pločica domina koji su doveli do ove strave i dalje će ne postojati!

A što ako vam učitelji i svi djelatnici škola prvog dana nastave drugog polugodišta ostanu ispred ulaza? Što onda?

Hoćete li onda, svi vi, ministre, kliko i vlado, pomisliti na djecu???

Djeca su nam jedina vrijednost. Točka.