O školi – dragi naši, malo unutarnjih istina za vas
24. siječnja 2025.
Evo sad malo činjenica iz osnovnoškolskog života koje nećete pročitati u medijima (osim kad je kasno).
Šest sam godina radila kao ravnateljica osnovne škole i u to sam vrijeme:
– pet puta doživjela direktne prijetnje smrću, od roditelja koji su izgubili svoje kompase i u tom gubitku izgubili racio. Jer puno je lakše prijetiti i unositi se u facu, nego razgovarati sa stručnjacima
– dva puta prolazila parnicu na sudu da bih objasnila zašto i kako štitim djecu i zašto ću uvijek polaziti od odgovornosti. Svih uključenih. Odgovornost nije papirnata maramica koju zgužvaš i baciš
– nekoliko puta tjedno odgovarala na bijesne mailove roditelja gdje traže objašnjenje za četvorku, za domaću zadaću, za zadatak iz testa… a zapravo traže načine da opravdaju svoj zlatni kavez u kojemu djetetu ukidaju temeljna prava, ne dopuštajući mu da napreduje u skladu sa svojim mogućnostima
– par puta godišnje organizirala disciplinarne timove za rješavanje rubnih slučajeva ponašanja djece koji su, uvijek, dovodili do raspada mikroklima u razredu, narušavanja sigurnosti i, kao povod, gotovo uvijek imali nespremne roditelje ili staratelje
– raznoraznim savjetodavnim i nadglednim inspekcijama morala objašnjavati ADMINISTRATIVNE poteze stručnjaka u školi, s malo ili nekoliko razumijevanja i sagledavanja procesa. Papiri su uvijek najbitniji!
– jednom tjedno na jutarnjem kolegiju sa stručnom službom prolazila redom svaku razrednu situaciju koja je zahtijevala sagledavanje i brainstorming. Poznavala učenike imenom, i njihove roditelje osobno. U krugu pomoći koji smo nastojali poticati, ovi posljednji često su vadili napadačke elemente, nespremni za pomoć
– previše puta obavještavala policiju zbog napada učenika na učitelje, od onih u drugom razredu do osmaša. Moja mikrostatistika pokazuje da učenici, kad vape za pomoći koja im je negdje u začaranom krugu uskraćena, napadaju učitelje.
Zašto?
Jer je u disfunkcionalnim obiteljima za neki neuspjeh najlakše okriviti učitelje pa dijete jednostavno postupa onako kako sluša u svom domu ili zato što su učitelji nerijetko jedine bliske osobe…
Ima toga još. Crna je statistika i pomaka nema. Nikad se nitko nije pobrinuo za nas, osim kad smo se pobrinuli sami. U začaranom krugu gdje vlada administracija, zakonje i brzinski ispisani protokoli. U osnovnoškolskom sustavu protokoli su ono za što odgovorno tvrdim da nastaju pod prividnim dogovorom sa stručnjacima, a nastaju preko noći da bi se ugušila neka buna.
Danas bih voljela zagrliti sve učenike da ih utješim podsjećajući da su ljudi u školama tamo zbog njih i da im smanjim psihozu zbog uvođenja zaštitara. Srećom, znam da će to napraviti njihovi učitelji.
Učitelji su prva točka obrane. I, gospodo, dok god nastavljate smišljati ad-hoc rješenja da biste zavarali javnost, sustavi će vam i dalje škripjeti u svim pukotinama i na svim površinama. Nije rješenje ključ, rješenje je puno kompleksnije i sveobuhvatnije, ali odustala sam…