Kiša u svojim očima ima sivi mir. Mir umotan u staklo.
Kad zagrlim kišu svojim prstima, u kiši se dogodi tihi zvuk. Miris pločnika. Miris dima koji ostane nakon što je netko ugazio opušak na kućnom pragu. Miris vode.
Kiša u svojim očima čuva mir. Mir zamotan u smotuljak u kojemu su raspršeni krugovi, zagubljene ptice i trag koji si ostavio dahom na staklu. U staklenim kišnim očima.
Kišu i njezin mir ne znam prepoznati, ali ću ih dotaknuti.