Kutija sa srcem

Kad si jaka
da možeš srušiti stege
prije nego ti se uvuku pod kožu
i napune te vodom,
plivaš.

Kad si jaka
da možeš pomaknuti bridove
nevidljivih granica
prije nego se silinom stušte na tebe
i prekriju te ciglom,
dišeš.

Kad si jaka
da možeš u gužvi prepoznati sebe
prije nego te zgaze smjerovi koraka
i postaneš bijela crta na pločniku,
postojiš.

Kad si jaka,
koji si dio sebe izgubila
među rebrima velikih?

Piši mirnoću s velikim M,
lakoću uz pomoć nota,
osmijeh zubima
i samilost pretvaranjem strvinara u sivo.
Tako se postaje jaka.

A jakost je, za mene,
jednaka ljubavi
koju čuvaš u svojoj srčanoj kutiji.